Mjesna zajednica Batar

Položaj Batra

Mjesna zajednica Batar nalazi se neposredno uz rijeku Drinu, u blizini magistralnog puta koji povezuje Bijeljinu i Zvornik. Prostire se na površini dugoj 2.000 metara, i širokoj oko 400 metara. Kuće su smještene pored puta koji povezuje Johovac sa Glavičicama uz Drinu. Zemljište Batra je terasastog oblika. Na najnižoj terasi teče reka Drina uz koju se nalazi mlađi rastresiti riječni sedimenti. Zemljište druge više terase, čine morski i jezerski sedimenti, povoljnijeg su sastava i veće plodnosti. Treću, najveću terasu ćini podzol, na kojem se nalazi naselje, pašnjaci i šume ovog sela.

Ime Batra

Batar je jedno od sela koje nije dovoljno proučavano i malo je pisanih dokumenata u kojima se spominje ovo naselje. Stoga događaji vezani za ovaj kraj potiču iz dva izvora: oskudne pisane građe i narodnog predanja. Oskudni ostaci života u obližnjim selima, omogućuju određene pretpostavke i predviđanja o nastanku ovog naseljaPrema kazivanjima koja se prenose s koljena na koljeno i tako su sačuvana do današnjeg dana, ističe se da je neposredno pred dolazak Turaka u ove krajeve boravio na tlu današnjeg Batra jedan broj stanovnika mađarskog porijekla. Među njima se posebno isticao jedan od uglednijih stanovnika koji se služio kočijama. Pretpostavlja se da ovo predavanje ima veze sa nastankom imena sela. Riječ "batar" je mađarskog porijekla i znači kočije tj. kočije sa staklenim prozorima. Druga verzija nastanka imena sela Batar vezana je takođe za mađarsku riječ "botar" sto znači hrabar. Ova verzija bi mogla biti novijeg porijekla i vezuje se za otpor stanovništva ovog sela prema Austro-Ugarskoj. Poznato je da je Austro-ugarska vojska posebno kontrolisala granični pojas i da je često hvatala stanovnike Batra da prelaze Drinu i održavaju vezu sa ljudima preko Drine pa je takve nazivala "botar". Ta je riječ često upotrebljivana u ovom mjestu pa je od riječi "botar" nastalo naselje Batar. Treća verzija da je naziv sela Batra nastao od riječi "Batard" (Fr. batarde) sto znači pokrivena laka Bečka kola na gibnjevima ili privremeni zaklon, nasip od kamena. S obzirom da je u Batru postojalo dosta nasipa moguće je ove pretpostavke dovesti u vezu sa današnjim nazivom Batra.

Naseljavanje Batra

Preci današnjeg stanovništva sela Batra i okoline počinju naseljavati ovaj kraj u prvoj polovini 18 vijeka. Prema kazivanju Steve Stojanovića, njegovi preci su se doselili iz Hercegovine u drugoj polovini 18 vijeka. Stevi je djed Pavle, koji je rođen 1838 godine, a živio je 95 godina, pričao je da Stevin pradjed, Stojan po kome su i dobili prezime Stojanović, kada su se doselili u Batar zatekli su 6 kuca. Stevan Radovanović saznao je od svog djeda koji je umro 1909 godine, a zivio je 105 godina da je njegov pradjed prilikom doseljavanja u danjašnji Batar zatekao 7 kuca. Prije doseljavanja Stojanovića i Radovanovića najpoznatija i najveca familija u Batru bila je familija Dugonjića, koja je prema predanju po zvanom "Dugonji" dobila prezime Dugonjići. Pretpostavlja se da su pored navedenih familija ranije doselile familije Simeunovića, Ostojića, Kostića, Trifkovića, Mićića, Jeftića, Simića... Nesto kasnije, 1940 godine doselili su se Bobari. Njih tri brata: Stevan, Simo i Vasilije doselili su se iz Šekovica. Perkovići su se doselili u Batar 1895 godine iz Glogovca, a njihovo porijeklo je iz Hercegovine. Među mlađe familije koje su naselile selo Batar ubrajamo: Antiće, doselili se iz Obriježji, Nikoliće, doselili se iz Pilice, Babiće, Vidoviće, doselili se iz Bjeloševca, Despotoviće doselili se iz Krćine, Rikanoviće doselili se iz Glavičica, Stankiće doselili se iz Pilice, Pavloviće doselili se iz Glavičica i Tesiće doselili se iz Pilice. Danas u mjesnoj zajednici Batar živi oko sedamdeset domaćinstava.

U vrijeme Turske vlasti

Turska uprava u ovim krajevima vjerovatno datira sa kraja 15 vijeka kada je propala Mađarska - Srebrenička banovina. Turci su očito čvrsto zaposjeli Srebrenik koji su osvojili 1512. godine, ranije središte istaknute banovine, i učinili ga centrom svog jakog uticaja. Stanovnici sela Batra za vrijeme turske okupacije bili su podvrgnuti raznim pritiscima. Bavili su se isključivo zemljoradnjom i stočarstvom. Obaveze prema Turcima (davana je trećina u proizvodima i desetina u novcu) otežavale su zivot naroda, pa su ljudi bili prinuđeni da krcenjem suma stvaraju veće obradive površine. Za vrijeme turske vladavine u ovom kraju postojao je put koji je vodio od Janje preko Blazekija, Rasića, Crnaja Donjeg polja, Durnovače, Begova polja, Krpuša, Krčevina, Ajmana, Busije, Babića, Starog sela preko rijeke Tavne, ka Zvorniku. Tim putem služili su se Turci prilikom uzimanja dažbine. Taj put je bio najvažnijia komunikacija ovog kraja koji je spajao Semberiju sa srednjim Podrinjem. Ovaj put je kod Batra prolazio pored same rijeke Drine i nastavljao kroz šumovite predjele gdje se posebno ističu šume "Busije". Pojačani teror Turaka prisiljavao je ljude da se u cilju zaštite svog dostojanstva povlače u šume i prave zasjede Turcima prilikom prolaska ovim putem. Po tome je ovaj dio Batra i Glavičica dobio naziv Busije.

U vrijeme Austro-Ugarske vlasti

Zamjenom Turske vladavine Austro-Ugarskom narod ovog kraja nije osjetio nikakvo poboljšanje. Umjesto trećine i desetine narod je bio opterećen porezima, kulukom i isplatom dobijene imovine. Najveći djeo kuluka bio je na izgradnji puta Bijeljina - Zvornik. Zemlju koju su kmetovi obrađivali za vrijeme Turske vlasti sada su morali da otkupe uz velike novčane iznose, koje su otplaćivali u ratama. Otplatom poslednje rate zemlja je postajala svojina seljaka. Uknjiživanje na ime vlasnika počelo je 1892. godine. U to vrijeme u ovom kraju počinje neka vrsta prvobitne akumulacije trgovačkog kapitala. Jedan broj snalažljivih ljudi iz ovog sela počinje da se bavi trgovinom stoke. u tome su bili najpoznatiji Mitar Radovanović, Damjan Trifković, Josa Dugonjić Jovan Bobar i dr. Izgradnjom puta Bijeljina - Zvornik stvaraju se povoljniji uslovi za razmjenu trgovine. S obzirom da je Batar bio na samoj granici prema Srbiji, Austro-Ugarska je pojačavala kontrolu i teror nad stanovništvom Batra u zavisnosti od odnosa sa Srbijom. Iz tih razloga je sve više raslo nezadovoljstvo i otpor, a sve česće su uspostavljani kontakti sa pojedinim ljudima preko Drine. Ta povezanost je omogućila uspješno prebacivanje preko Drine Gavrila Principa, na mjestu Škulic-ada, kod Johovca i Batra. U toj akciji pored ostalih učestvovali su: Cvijetin Bobar iz Batra, Pavle Pavlović i Gavro Gavrić iz Glavičica i Vaso Vidaković iz Bjelosevca. Neposredno uz Drinu kod sela Johovca, Batra i Glavičica Austro-ugarska vojska je izgrađivala utvrđenja gdje su stalno boravile pogranične straže. Sve većim zaoštravanjem odnosa sa Srbijom dolazilo je i do sve veće koncentracije vojske na području Batra i Glavičica sto je stvaralo veliku uznemirenost stanovništva. Ubistvom Franje Ferdinanda u Sarajevu 28. juna 1914. godine (na Vidovdan) dolazi do jos većih represalija koje vode ka uništenju stanovništva sela Batra. Početkom avgusta 1914. godine vojska je pokupila i mlade i stare iz Batra i otjerala ih u Busiju s namjerom da ih pobiju. Jedan od mještana je uspjeo da uspostavi kontakt sa jednim Mađarem i objasni mu da ti ljudi nisu krivi za te događaje poslije toga narod je vraćen u selo. Ovakav buran i težak način življenja stanovništva Batra doprineo je jednom kontinuiranom suprostavljanju nepravdi. Tako malo selo, sa 40 domaćinstava prije prvog svjetskog rata, nastaviće i kasnije svoju aktivnost za pravedniji i bolji život.